Ostali zahvati

Benigni tumori kože

Mladež (nevus)

Dobroćudna promjena na koži i sluzokoži koja može biti različite boje, oblika i veličine. Odrastao čovjek ima oko 15-20 mladeža – neki postoje od rođenja, a drugi se pojavljuju kasnije u toku života. Mladeže ne treba uklanjati, izuzev u slučaju nepogodne lokalizacije na mjestu stalne iritacije (veš, odjeća, nakit) ili iz estetskih razloga, ali povremeno treba izvršiti njihov pregled i obratiti pažnju na rast, boju, oblik i propratne pojave kao što su svrab, perutanje ili krvarenje. Uklanjaju se hirurškom ekscizijom, a histo-patološki se verifikuje konačna dijagnoza.

Papilom

Benigna promjena epitela kože i sluzokože virusnog porijekla. Najčešće se nalazi na vratu, nadlaktici, u aksili, ispod dojki, na trbuhu i preponama. Različitog je oblika, često peteljkasti, elastični i obično boje kože. Odstranjuje se radioekscizijom ili manjom hirurškom ekscizijom.

Lipom

Dobroćudni i tumor masnog tkiva koji se obično javlja u potkožnom tkivu vrata, na leđima, ramenima, trbušnom zidu. Malih je dimenzija mada ponekad dostiže džinovske razmjere. Lipom je mekan, elastičan čvorić koji nije uvijek dobro ograničen od okolnog tkiva, a prekriven je kožom nepromijenjenog izgleda. Mora se pažljivo odstraniti u cjelini, jer eventualni ostaci ovog tumora mogu biti uzrok njegovog ponovnog pojavljivanja.

Keratoza

Promjena kože žućkaste boje različite veličine, lokalizovana obično na otkrivenim dielovima tijela-lice, vrat, dekolte, ruke, leđa. Ne javlja se na dlanovima i tabanima. Vremenom raste i dobija tamnu, čak i crnu boju. Uklanja se radio talasima.

Dermatofibrom

Kožna promjena koja može biti pojedinačni ili multipni, tvrdi ili bezbolni čvorić. Javlja se kod odraslih, na ekstremitetima, a ponekad i na drugim dijelovima tijela. Crvenkaste je ili žućkasto-smeđe boje, veličine od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. Odstranjuje se hirurškom ekscizijom.

Aterom

je promjena na koži koja predstavlja zapušenu lojnu žlijezdu koja je prirasla za kožu. Nastaje na licu, glavi, ušnim školjkama, vratu i leđima. Može se razviti infekcija sa znacima gnojenja. Mora se odstraniti u cjelini jer u suprotnom može ponovo nastati.

Maligni tumori kože

Bazocelularni karcinom kože

je najčešći tumor kože. Javlja se kod starijih starosnih grupa, a pojavljuje se na dijelovima tijela izloženim suncu kao što su lice ili šake. Može biti različitog oblika i načina rasta: pljosnat ili izbočen, eritematozne čak i ljuspaste površine, neki se javljaju kao čvorići žućkaste boje dok su drugi tamno pigmentovani. Vrlo rijetko metastazira, ali lokalno može biti veoma invazivan i infiltrirati lokalne strukture.

Planocelularni karcinom kože

je drugi po učestalosti maligni tumor kože. Može se javiti bilo gdje na tijelu, ali vrlo rijetko nastaje na nepromijenjenoj koži. Postoje dvije forme planocelularnog karcinoma: prvi liči na malu ranu, pokrivenu krastom, okruglog ili nepravilnog oblika, dok drugi oblik ovog tumora obično liči na malo izbočenje koje postepano prodire u dublje potkožno tkivo.Ovaj tumor ima sve karakteristike prave maligne bolesti: lokalno-infiltrativni rast, pojava recidiva i učestale metastaze.

Melanom

je relativno rijedak, ali najagresivniji od svih malignih tumora kože. Kao faktori rizika navode se mladeži, UV zračenje, nasljeđe, hormoni, hemijski faktori. U najvećem broju slučajeva, maligni melanom nastaje na terenu postojećih nevusa, a vrlo rijetko iz nepromjenjene kože. Promijena je suspektna na maligni melanom ako je asimetrična, promijenila boju, nepravilnih ivica, često krvari ili svrbi, i prečnika većeg od 6 mm. Širok rez se primijenjuje u svim slučajevima kako bi se otklonila svaka mogućnost lokalnog recidiva bolesti. U slučaju da se neki od malignih tumora kože nalazi na licu, rekonstrukcija postoperativnog defekta se izvrši pomoću autotransplantata ili lokalnog režnja. Najsigurniji način borbe protiv ovih tumora kože je njihova prevencija – ukoliko se na mladežu primijeti bilo kakva promjena u rastu, obimu, boji ili nevus krvari, potrebno je isti hirurški odstraniti i histološki verifikovati.

Druge kožne promjene o kojim treba znati

Dva česta tipa kožnih promjena su mladeži (benovi, biljezi) i keratoze, Mladeži su promjene koje se sastoje od nakupina kožnih ćelija koje bogate pigmentom melaninom, u nivou ili iznad nivoa kože. Mnogi mladeži nisu opasni, ali neki veliki od rođenja prisutni ili neki koji sadrže različite boje i slabo definisane granice mogu prerasti u maligni melanom. Mladeži se najćešće odstranjuju iz estetskih razloga ili ako su podložni hroničnoj iritaciji (trljanje odjećom ili nakitom). Ovakve iritacije mogu izazvati prekancerozne promjene. Solarna ili aktinična keratoza je hrapav, crven ili smđj raznolik izraštaj na koži. Oni se nalaze, najčešće, na mjestima koja su izložena suncu i nekada se mogu razviti u planocelularni karcinom.

Prepoznavanje malignih oboljenja kože

Basocelularni karcinom i planocelularni karcinom mogu znatno varirati u izgledu, tj. postoji mnogo različitih oblika. Karcinom može u početku biti mali bijeli ili ružičasti čvorić ili oteklina, može biti gladak i sjajan, voštan ili imati udubljenje na površini. Može na početku biti kao crvena mrlja, a poslije kao red suvih neravnih perli koje se poslije prekrivaju krustom, grupu krusti ili čvorića sa vidljivim kapilarima na površini, kao ulceracija na površini kože koja nikako ne zarasta ili kao bjeličasta zakrpa koja izgleda kao ožiljno tkivo. Maligni melanomi obično signaliziraju na sebe promjenom u veličini (najčešće naglim rastom), obliku, boji na postojećem mladežu ili novonastalom iz normalne kože. Pazite na “ABCD“ signale kod pojave melanoma (engl.) Asimmetry-asimetričan rast; Border irregularity-neravne ili oblačaste I granice promjene; Color-promjena boje, smeđa, crna, a ponekad i mješavina bjeličaste, crvene i plave boje; Diameter-rast i veličina veća od 6 mm u promjeru ili bilo kakav neuobičajen i brz rast. Kod svih ovih oblika pojave malignih oboljenja kože, koja su česta na našem podneblju je najvažnije zapamtiti sljedeće: Upoznajte i istražujte svoju kožu od glave do pete (ne zaboravite leđa!). Ako primijetite bilo kakvu neuobičajenu promjenu na bilo kojem dijelu tijela ne ustručavajte se i posjetite svog ljekara da to zajednički provjerite. U našem narodu postoji vjerovanje da takve promjene (zovu ih biljezi), specijalno mladeže ne treba dirati i zbog toga se ljudi često javljaju kasno sa uznapredovanim stadijumima ovih bolesti ili nikako, što ima pogubne posljedice na njihovo zdravlje. Ovakve promjene ne treba dirati u smislu iritacije (probadanje užarenim iglama, podvezivanje svilenim koncem ili dlakom ili tretiranje nekim biljnim ekstraktima) jer to može dovesti do pogoršanja, ali bi ih trebalo stručno tretirati i ponekad odstraniti isijecanjem okolne zdrave kože, bez diranja promjene.

Prevencija ponavljanja bolesti

Nakon hirurškog tretmana kožnog karcinoma vaš doktor će vam preporučiti redovne kontrole da bi bili sigurni da se karcinom ne ponavlja. Vaš će ljekar nekad moći preduprediti ponavljanje. Da bi umanjili rizik od ponavljanja nekad će biti potrebno promijeniti mjesto boravka. Sljedeće mjere su preporučljive za ljude koji do sada nisu imali maligno oboljenje kože:
1. Izbjegavajte dugotrajno izlaganje suncu, naročito između 10 i 14 h i tokom ljetnjih mjeseci. Zapamtite da ultraviolentne zrake prolaze kroz vodu i odjeću, a reflektuju se od pijeska i snijega.
2. Kada izlazite napolje na duži period zaštitite se odjećom poput šešira ili kape sa širokim obodom ili dugih rukava.
3. Sve izložene dijelove tijela namažite kremom za sunce koja ima SPF (sun protection factor) najmanje 15. Namažite se obilno sat prije nego izađete na sunce i ponovite to nekoliko puta, naročito ako se kupate ili plivate.
4. Konačno, pregledajte sami svoju kožu. Ako nađete bilo šta sumnjivo, konsultujte svog hirurga plastičara ili dermatologa što prije.

Tipovi kožnih malignih oboljenja

Najčešći tip kožnih malignih oboljenja je basocelularni karcinom (basal cell carcinoma). Takođe, ovaj tip je najmanje opasna solucija, raste sporo i izuzetno rijetko se širi na udaljena mjesta (metastazira). Izuzetno rijetko je prijetnja po život, a ako ga ne liječimo može se proširiti na dublje strukture (potkožno tkivo, mišiće i kosti) uzrokujući ozbiljna oštećenja, naročito ako je lociran u blizini oka. Planocelularni karcinom (squamous cell carcinoma) je sljedeći po učestalosti malignih oboljenja kože, najčešće se sreće na usnama, licu ili uškama. Širi se (metastazira) na udaljena mjesta, regionalne limfne čvorove unutrašnje organe. Može biti opasan po život, ako se ne liječi! Treći oblik malignih oboljenja kože je melanom (melanoma), koji je najrjeđi, mada mu incidenca u posljednje vrijeme rapidno raste i to specijalno u sunčanim dijelovima planete. Maligni melanom je najopasniji tip malignih oboljenja kože. Ako se dovoljno rano otkrije, može doći do izlječenja. Ako se ne otkrije brzo i ne liječi na vrijeme, širi se vrlo brzo po tijelu i najčešće je smrtonosan.

Kako izabrati doktora

Ako sumnjate na maligno oboljenje kože obraćanje porodičnom ljekaru (ili ljekaru opšte prakse) je dobar početak. Oni će pregledati vašu kožu i odlučiti da li je potreban pregled specijaliste. Ako vi primijetite neki neuobičajen rast javite se specijalisti dermatologu ili specijalisti plastične i rekonstruktivne hirurgije. Oba specijalista moraju biti dovoljno iskusni za prepoznavanje i tretman malignih oboljenja kože i drugih kožnih izraslina. Specijalisti za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju su dobar izbor ukoliko promjenu treba hirurški odstraniti, jer ostavljaju bolje estetske rezultate nakon takvog zahvata sto je izuzetno važno ako se promjene nalaze na vidljivim mjestima. Ako je potrebno dodatno liječenje osim hirurškog odstranjenja hirurg plastičar će vas uputiti na odgovarajućem specijalisti.

Dijagnoza i tretman

Dijagnoza malignih oboljenja kože se postavlja tako što se odstrani cijela promjena ili dio promjene i pošalje na patohistološku analizu (pregled promjene pod optičkim povećanjem-mikroskopom, nakon posebne pripreme). Nakon toga promjena može biti tretirana brojnim metodama, zavisno od tipa karcinoma, stadijuma u kojem se nalazi i lokalizacije na tijelu. Većina promjena biva odstranjena hirurški kod hirurga plastičara. Ako je promjena mala operacija može biti jednostavna i brza u ambulantnim uslovima uz upotrebu lokalne anestezije (par uboda iglom u okolinu promjene sa ubrizgavanjem lokalnog anestetika). Operacija je najčešće elipsoidno isjecanje promjene koja za sobom ostavlja tanak slabo vidljiv ožiljak. Može biti učinjeno ižljuštavanje promjene specijalnim instrumentom (jedna vrsta oštre kašike) te nakon toga tretiranje regije električnom strujom u svrhu zaustavljanja krvarenja ili uništavanja preostalih malignih ćelija. Ova procedura ostavlja ovalan bjeličast ožiljak. U normalnim okolnostima rizik ovakve hirurgije je vrlo mali. Ako je promjena veća ili se proširila u regionalne limfne čvorove ili na druga mjesta u organizmu, radikalna hirurgija je neophodna, najčešće u opštoj anesteziji uz boravak u bolnici. Drugi mogući metodi tretmana su krioterapija (zamrzavanje malignih ćelija, radiaciona terapija (tretiranje promjena zračenjem x-zracima), lokalna hemoterapija (tretiranje mastima koje imaju sadržan hemoterapeutik), Mohsovom hirurškom metodom (specijalna hirurška metoda u kojoj je karcinom obrijan u jednom sloju u jednom navratu – zahtijeva posebno obučene kadrove.) Treba prodiskutovati sa vašim doktorom sve mogućnosti prije tretmana. Pronaći koja je od opcija najbolja za vas, koliko će biti efektivna za vašu vrstu oboljenja, mogući i rizici sporedni efekti, ko najbolje izvodi tu proceduru, kakve estetske i funkcionalne rezultate mozete očekivati? Ako imate bilo kakvo dvoumljenje potražite drugo mišljenje tj. mišljenje drugog plastičara prije nego se odlučite na tretman. Različite tehnike korištene u tretiranju ovakvih promjena mogu biti spasonosne po život, ali ponekad mogu ostaviti manje dobar estetski izgled ili funkcionalni rezultat. Zavisno od lokalizacije i veličine promjene može ostaviti mali ali vidljiv ožiljak na vašoj koži, ali i trajne promjene koje utiču na vašu strukturu lica esteski izgled, kao što su nos, uši ili usne. U takvim slučajevima, bez obzira ko izvodi primarnu operaciju, hirurg plastičar mora biti dio tima. Rekonstruktivne tehnike od jednostavnih revizija ožiljaka do komplikovanih procedura premještanja tkiva sa susjednih ili udaljenih dijelova na tijelu (hirurgija režnjeva) može često popraviti razorena tkiva, reoblikovati vaše tijelo i restorirati izgled i funkciju tog dijela.

Hirurgija šake

Buntonijerova lezija

Predstavlja rupturu centralnog dijela ekstenzorne tetive koja se pripaja na bazi medijalne falange. Nastaje deformitet u vidu fleksije proksimalnog interfalangealnog zgloba i hiperekstenzije distalnog interfalangealnog zgloba. Liječenje je uglavnom konzervativno u trajanju od 6 nedjelja ili hirurški.

Dipitrenova kontraktura

Osnovu ovog patološkog stanja čini kontraktura palmarne fascije odnosno fibrodisplazija subkutanog palmarnog vezivnog tkiva koja formira čvorove i trake, pa nastaje fleksiona kontraktura zahvaćenih prstiju. Češće oboljevaju muškarci između 40 i 60 godina, a najčešće su zahvaćeni IV i V prst. Na dlanu se javljaju čvorasta zadebljanja, ponekad i bol, a vrlo često su zahvaćene obje šake. Koža u nivou kontraktura je debela, čvrsta i nepokretna zbog nedostatka potkožnog masnog tkiva. Liječenje je operativno kada se hirurškom ekscizijom uklanja patološki izmijenjeno palmarno potkožno tkivo koje uzrokuje kontrakturu.

Kompresivni sindromi

Kompresivne neuropatije predstavljaju patološka stanja u kojima periferni nervi gornjih ekstremiteta bivaju komprimovani u nerastegljivim koštano – vezivnim i mišićno-vezivnim kanalima kroz koje prolaze. Povećanje pritiska u ovim kanalima dovodi do oštećenja nerava i jakog bola. Mnogobrojni razlozi uzrokuju kompresivne neuropatije i mogu biti anatomske, posturalne, razvojne, inflamatorne, traumatske i metaboličke prirode. Simptomi koji nastaju mogu biti vrlo različiti od tranzitornih parestezija do kompletnog oštećenja nervne funkcije. KOMPRESIJE N. MEDIANUSA

1. Sindrom karpalnog tunela

Sindrom karpalnog tunela nastaje prilikom pritiska na medijanus u karpalnom tunelu. Najmanje povećanje tkivne mase iz određenog razloga može uzrokovati kompresiju i ishemiju nerva. Češći je kod žena u menopauzi, trudnoći, oboljelih od reumatoidnog artritisa. Simptomi koji nastaju kao posljedica kompresije ovog nerva su bol, parestezije i hipoestezije u predjelu prva tri prsta. Liječenje:

Sindrom karpalnog tunela se liječi hirurški. U regionalnoj anesteziji, kroz rez u nivou ručnog zgloba, presijeca se fleksorni retinakulum ručnog zgloba čime se nerv oslobađa pritiska i simptomi se povlače. Operacija traje oko 30 minuta, bolnica se napušta istog dana, konci se skidaju nakon deset dana.

2. Sindrom pronatora

Kod ovog sindroma kompresija n.medianusa nastaje u visini m.pronatora teresa tj. u nivou lakta. Simptomi koji ga karakterišu su bol na fleksornoj strani podlaktice, senzorni deficit palca i prva tri prsta, totalni ili djelimični gubitak fleksije proksimalnog interfalangealnog zgloba palca. Simptomi se pojačavaju sa fizičkom aktivnošću. Hirurška terapija obuhvata dekompresiju nerva u nivou mišića pronatora teresa. Lakat je imobilisan u blago savijenom položaju nedelju dana, poslije koje se počinje sa fizikalnom terapijom.

3. Prednji interosealni sindrom, kompresija grane medianusa interosseus

Sindrom karakteriše blagi, duboki bol u podlaktici koji se pogoršava fizičkom aktivnošću, a smiruje u miru. Senzorni ispadi prstiju mogu biti odsutni, a glavna karakteristika je slabosti mišića fleksora palca i kažiprsta (flexor pollicis longus i flexor profundus indicis). Liječenje je hirurško, podrazumijeva oslobađanje nerva od kompresije. Poboljšanje funkcije se javlja već u prva dva do tri mjeseca.

Kongenitalne anomalije šake

Kongenitalne (urođene) anomalije šake mogu se javiti u različitim oblicima – od poremećaja u formiranju dijelova ili njihovom diferentovanju, duplikacijama, pretjeranog ili nedovoljnog rasta kao i raznim generalizovanim abnormalnostima skeleta. Čak 50% kongenitalnih anomalija šake otpada na polidaktilije i sindaktilije.

Polidaktilija označava postojanje prekobrojnog prsta, koji se najčešće javlja u području malog ili 5. prsta šake ili u području palca. Prekobrojni prst može biti samo privezak mekog tkiva ili može sadržati sve koštane, tetivne i neurovaskularne strukture poput normalnog prsta. Liječenje je hirurško i preporučuje se u 1. godini života radi postizanja optimalne funkcije šake.

Sindaktilija je urođena anomalija koja označava spojene, srasle prste kod djeteta. Javlja se u 1 od 1000 živorođene djece, a dva puta češća kod dječaka. Može biti inkompletna ili kompletna, a najčešće su srasli 3. i 4. prst. Liječi se hirurški u uzrastu od 6. mjeseci do 4. godine zavisno od tipa sindaktilije. U prvom hirurškom postupku oslobađa se samo jedna strana prsta, a plastično-rekonstrukcijski postupak obuhvata multiple Z-plastike i primjenu slobodnih kožnih transplantata pune debljine kože kako bi se šaka u cjelini rekonstruisala.

Adaktilija predstavlja kongenitalni nedostatak prstiju, dok afalangija predstavlja nedostatak falangi. Liječi se produženjem prstiju ili transplantacijom (mikrohirurškom) prsta sa noge na ruku.

Pretjerani rast (gigantizam) predstavlja patološko proširenje skeleta i mekotkivnog omotača prstiju, dok hipoplazija (nedovoljan rast) najčešće zahvata palac koji je smanjen i nedovoljno razvijen. Liječenje je hirurško i neophodno je kreiranje novog palca policizacijom (transpozicija nekog od prstiju na mjesto palca).

Mallet finger

Najčešće nastaje zbog rupture na distalnom pripoju ekstenzorne tetive sa sljedstvenim čekićastim deformitetom. Liječi se imobilizacijom sa prstom u blagoj hiperekstenziji u trajanju od 8 nedjelja ili hirurškim putem ako prva terapija ne daje rezultate.

Povrede šake

Povrede šake možemo grubo podijeliti u:

povrede kostiju – prelomi,
povrede zglobova i ligamenata,
povrede tetiva.

Najčešći mehanizam preloma kostiju nastaju poslije pada ili udarca u šaku. Direktni udarci često prouzrokuju prelom jedne ili više metakarpalnih kostiju, a prelomi su najčešće poprečni, a izuzetno spiralni. Veliki broj preloma se liječi konzervativno – postavljanjem gipsane longete u trajanju od tri nedjelje. Ako je dislokacija veća, neophodno je operativno liječenje. “Bokserski prelom” ili prelom ” lošeg uličnog borca” je prelom do kog najčešće dolazi u tučama. Dolazi do preloma vrata V metakarpalne kosti neadekvatnim udarcem. Liječi se imobilizacijom u trajanju od 3 do 4 nedjelje ili je potrebna repozicija preloma kod veće angulacije. Česti su prelomi i kostiju prstiju, naročito proksimalne i medijalne falange. Prelomi se uglavnom liječe repozicijom i fiksacijom. Za dijagnostiku svih ovih preloma i dalju terapiju, neophodno je načiniti odgovarajući rendgenski snimak povrijeđene šake. U šaci se mogu javiti karpometakarpalna, metakarpofalangealna i interfalangealna iščašenja. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom uz radiografsku potvrdu. Većina povreda se lako reponira i imobiliše protektivnom longetom.

Trigger finger - šklocavi prsti

Trigger finger (digitalni stenozirajući tenovaginitis) predstavlja pojavu otežane ekstenzije (pružanja) prstiju praćene zvučnim fenomenom škljocanja. Nastaje zbog disproporcije između fleksornih tetiva i tetivne ovojnice. Češće se javlja kod žena, a najčešće su zahvaćeni III i IV prst. Operativno liječenje je efiksano i dovodi to trajnog izlječenja.

Tumori šake

GIGANTOCELULARNI TUMOR tetivnih ovojnica je benignog porijekla, ali ima visoku stopu recidiviteta. Najčešće se javlja na palmarnoj strani prstiju, a predstavlja spororastući tumor.
GLOMUS TUMORI se često nalaze u nokatnom ležištu i daju klasičan trijas simptoma – bol, palpatorna osjetljivot i osjetljivost na hladnoću.
ENHONDROMI predstavljaju najdestruktivnije benigne koštane tumore koji obično zahvataju proksimalnu falangu prsta. Često prouzrokuju patološki prelom.
LIPOMI se javljaju obično kod ženskih osoba između 30 i 60 godine. Mobilni su i bezbolni i kada se uvećaju mogu da dovedu do kompresivne neuropatije.

Tumorolike tvorevine

GANGLIONI-HIGROMI su najčešći tumefakti na šaci. Ove promjene su mekane i bezbolne. Liječenje se sastoji u aspiraciji sadržaja, ali sa 50 % pojave recidiva ili hirurškom odstranjivanju poslije čega je recidiv takođe moguć, ali u manjem procentu.
MUKUSNE CISTE se javljaju na dorzumu distalnog interfalangealnog zgloba, a često su povezane sa osteoartrozom.

Rekonstruktivna hirurgija

Operacije rekonstruktivnog tipa se vrše u cilju ispravljanja funkcionalnih nedostataka nastalih traumatskim povredama raznih uzroka, opekotinama kao i rekonstrukcije defekta odstranjenjem velikih tumorskih promjena na koži. Rekonstruktivna hirurgija otklanja takođe kongenitalne anomalije kao što je rascjep nepca ili rascjep usana, razne prelome kostiju, razvojne abnormalnosti, posljedice infekcija i dr. Prvobitan cilj rekonstruktivne hirurgije je poboljšanje funkcionalnosti dijela tjela, ali i prilagođavanje što prirodnijem izgledu. Plastična hirurgija obuhvata mnoge vrste rekonstruktivne hirurgije, kraniofacijalne hirurgije, hirurgije šake, mikrohirurgije kao i liječenje opekotina i saniranje njihovih ožiljaka. Hirurzi plastične hirurgije vode se procedurama mikrohirurgije za prenos tkiva i popunjavanje određenih dijelova tijela u kojima isto nedostaje. U pripremi operativnog zahvata postoje specifične anatomske regije tijela prema kojima se planiraju i obavljaju razičite plastično-rekonstruktivne operacije kao npr. rekonstrukcija proksimalnog, srednjeg ili donjeg dijela potkoljenice, natkoljenice, vrata, poglavine, nadlaktice i sl. Dobro isplaniran operativni zahvat te uvježbana i sigurna operativna tehnika daje dobar rezultat rekonstruktivne operativne procedure.